Senjski interdisciplinarni simpozij

KNJIŽEVNOST

Senj je mjesto rođenja i stvaranja nekih od najznačajnijih hrvatskih književnika, među kojima se ističu Pavao Ritter Vitezović, Silvije Strahimir Kranjčević, Vjenceslav Novak, Milutin Cihlar Nehajev, Milan Ogrizović i Julije Rorauer. Ti su književnici povezani na trima razinama – tematskim, motivskim i vremenskim.

Ideja je simpozija da se svake godine spomenutim književnicima oda zaslužena počast u vidu gostovanja stručnjaka iz različitih područja koji bi svojim radovima i izlaganjima dali novo viđenje senjskih velikana. Oni takvu vrstu aktualiziranja i suvremenih pristupa svakako zaslužuju.

ZANIMLJIVOSTI IZ KUĆE SENJSKIH KNJIŽEVNIKA

Milutin Cihlar Nehajev nije davao imena svojoj djeci kad su se rodila. Smatrao je da se djeci ništa ne smije nametati te da ona moraju sama odabrati svoja imena. U početku je djecu zvao nadimcima.

Vjenceslav Novak stanovao je na adresi Potok 9.

Silvije Strahimir Kranjčević imao je samo 20 godina kad je izdao prvu zbirku pjesama.

Silvije Strahimir Kranjčević izradio je nacrt drame „Za drugoga“. Simbolično ju je doradio i na scenu postavio „drugi“ – Milan Ogrizović.

Novak se nazivao „senjskim Šenoom“ i „hrvatskim Balzacom“. Kranjčević je zadobio veličanstveni nadimak „hrvatski Baudelaire“.

Milutin Cihlar Nehajev u romanu Bijeg razradio je tematsko-idejnu podlogu Šenoinog „Prijana Lovre“ i Novakovog „Tite Dorčića“.

Kranjčević je strukom bio učitelj, Novak glazbenik, Nehajev kemičar, Ogrizović matematičar, a Rorauer pravnik.

KULTURA

Grad Senj staro je naselje utemeljeno pred više od 3000 godina na brdu Kuk, istočno od današnjeg Senja. U prapovijesno vrijeme ispod utvrđenog naselja, na utoku bujice u dugi zaljev, nalazilo se sidrište i trgovište na kojemu se obavljala razmjena dobara između stanovnika iz unutrašnjosti, otočana i primoraca. Zbog porasta važnosti trgovišta, stanovništvo gradine postupno se spuštalo u podnožje i osnovalo novo naselje koje se prvi put spominje u IV. st. pr. Kr. u Periplusu grčkog moreplovaca Pseudoskilaka pod imenom Attienites.

Sredinom II. st. pr. Kr. u ove krajeve dolaze Rimljani i postupno preuzimaju kontrolu nad gradom koji se u njihovo vrijeme naziva Senia. Iz Senije kreću na ratne pohode protiv Japoda i ostalih buntovnih ilirskih plemena u zaleđu.  U vrijeme njihove vladavine Senia je postala glavno trgovačko, prometno i kulturno središte ovog dijela jadranske obale. Izgrađeni su: gradska vijećnica, vodovod, terme (kupališta), hramovi (posvećeni bogovima Dijani, Magni Mater/Kibeli i Liberu) i drugi objekti, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi kamenih spomenika, skulptura božanstava, arhitekture i groblja pronađenih na ovom području.

Tijekom V., VI. i VII. st., u vrijeme Seobe naroda, prodiru s istoka barbarska plemena koja prekidaju zlatno doba grada. Arheološkim istraživanjima ustanovljeni su tragovi paljevine i rušenja koje je izvela jedna od tih skupina. 

Na antičkim ruševinama Hrvati u srednjem vijeku podižu novi grad koji u svom imenu čuva tradicije antičke Senije, tj. današnji Senj. O povijesti hrvatskoga Senja u prvim stoljećima poslije dolaska Hrvata gotovo da i nema podataka. Centar srednjovjekovne hrvatske države bio je južnije (u današnjoj Dalmaciji), pa Senj gubi značaj prometnog i trgovačkog središta. Tek sredinom XII. st. grad se opet spominje u pisanim vrelima. 

Godine 1169. osniva se biskupija, što ukazuje na značenje i važnost grada. Od godine 1184. grad pripada viteškom redu templara u čijem će posjedu ostati do 70-ih godina XIII. st. Poslije templara preuzimaju ga knezovi krčki, kasnije nazvani Frankopani (Frankapani), pod čijom će upravom obnoviti stari sjaj. Ponovno se razvija trgovina i raste značaj senjskoga prometnog pravca i luke. Gospodarski napredak stvorio je osnovu za izgradnju grada, brojnih crkava i samostana u gradu i okolici.

U srednjem je vijeku Senj poznat po glagoljici, pismu vjerojatno stvorenom još u IX. st. za potrebe evangelizacije Slavena. Od XII. st. glagoljica postoji još jedino na tlu Hrvatske, a osobito je razvijena na senjskom području. Godine 1248. senjski je biskup dozvolom pape Inocenta IV. postao jedini biskup u katoličkom svijetu koji može koristiti glagoljicu i narodni jezik u liturgiji. To je dalo novi poticaj razvoju ovoga pisma tijekom XIV. i XV. stoljeća, o čemu govore i brojni sačuvani glagoljski natpisi i rukom pisane knjige i dokumenti. U Senju je radila i glagoljska tiskara, osnovana oko 1494. godine, koja je bila među prvim tiskarama u cijeloj jugoistočnoj Europi i u kojoj su tiskane dvije inkunabule: Senjski glagoljski misal i Spovid općena.

Sredinom XV. st., u grad ulazi vojna posada Ugarsko – hrvatskog kralja Matije Korvina. Godine 1469. Senj će postati središte Senjske kapetanije koja je osnovana radi sve bliže osmanlijske opasnosti, ali i zbog obrane od ekspanzionističke politike Venecije. Osmanlijski ratni pohodi na ovo područje osobito su se intenzivirali u prvoj polovici XVI. st. kada je kraj oko Senja posve opustio, a sam grad postao utočište brojnim izbjeglicama s okupiranih područja. Od izbjeglica se formiraju vojne postrojbe, znameniti senjski uskoci, koji će do početka 20-ih godina XVII. st. uspješno braniti Senj i nanositi teške gubitke vojskama Osmanskoga Carstva i Venecije. Za potrebe obrane na brdu Trbušnjak 1558. godine završena je izgradnja tvrđave Nehaj u koju je bila smještena uskočka posada. Zbog junačkog otpora višestruko jačem neprijatelju ovi su hrabri borci ušli u legendu i narodnu pjesmu, a zbog novonastalih političkih prilika u XVII. st. postali su smetnja i opasnost za novu, miroljubiviju politiku Habsburške Monarhije prema Osmanskom Carstvu i Veneciji, te su bili raseljeni po ostalim hrvatskim krajevima.

Mirnija vremena omogućila su obnovu senjske trgovine, a time je bio osiguran i gospodarski prosperitet grada. Posebice je to izraženo u drugoj polovici XVIII. i prvoj polovici XIX. st. kada se izvode veliki građevinski radovi (izgradnja nove Jozefinske ceste, obnova luke, gradnja velikih, tzv. Carskih magazina, regulacija bujice i sl.). Tada počinje novo zlatno doba grada koji će postati jedan od najznačajnijih gospodarskih i kulturnih centara ondašnje Hrvatske. Senjska luka postaje jedna od najvažnijih u državi. Kroz nju prolazi uvoz soli i izvoz žita i drveta. Senjski pomorci na svojim brodovima plove diljem svijeta, a osobito intenzivno trguju s mediteranskim zemljama. U prosperitetni grad doseljavaju se poduzetnici i radna snaga, osnivaju se trgovačka i brodograđevna društva, trgovinska i obrtnička komora, a razvija se i značajna kulturna djelatnost. Osnivaju se: gradska glazba, čitaonica i ostala kulturna društva. 

Senj postaje značajan kulturni centar, a njegovi intelektualci i građani nositelji hrvatske nacionalne ideologije. U gradu su rođeni i živjeli najpoznatiji hrvatski književnici i pjesnici onoga vremena: Silvije Strahimir Kranjčević (1865. – 1908.), Vjenceslav Novak (1859. – 1905.), Milutin Cihlar Nehajev (1880. – 1931.), Milan Ogrizović (1877. – 1923.)…

Izgradnja željezničke pruge Karlovac – Rijeka (1873.) koja je zaobišla Senj imala je pogubne posljedice za gospodarstvo i trgovački značaj grada. Promet u luci je veoma smanjen, a roba je skrenula prema Trstu i Rijeci koji su željezničkim vezama bili povezani sa zaleđem. Uloga Senja svedena je na izvoznu luku za drvo iz šire okolice. Izostanak gospodarskog prosperiteta i marginaliziranje senjskoga prometnog pravca negativno su djelovali na sve ostale vidove života u gradu i široj okolici, tako da već krajem XIX. st. dolazi do odljeva kapitala i stanovništva. U Drugom svjetskom ratu stara gradska jezgra je znatno oštećena u bombardiranjima pri čemu je nestao veliki dio izuzetno vrijedne kulturne baštine. No, dosta se spomenika i sačuvalo, što Senj danas čini zanimljivim za domaće i strane posjetitelje.

(izvor: senj.hr)

TRADICIJA

Tvrđava Nehaj

Kockasta tvrđava Nehaj koja se nalazi na istoimenom brdu simbol je grada Senja te se u stiliziranom obliku nalazi i na grbu grada. Tvrđavu su u 16. stoljeću izgradili senjski uskoci koji su branili grad od osmanskih napada zbog čega se u njenim zidinama nalazi oko stotinu puškarnica i 11 topovskih otvora. U tvrđavi se mogu razgledati povijesne ilustracije, predmeti, oružje i odore. S Nehaja se pruža lijep pogled na Učku, Velebit i Hrvatsko primorje, a Park Nehaj ispod tvrđave nudi niz sadržaja za sve uzraste.

Gradski Muzej Senj

Gradski muzej Senj nalazi se u palači ugledne senjske plemićke obitelji Vukasović koja je izgrađena početkom 15. stoljeća u gotičko – renesansnom stilu. U muzeju se mogu razgledati Arheološka i hidroarheološka zbirka, Numizmatička zbirka, Zbirka glagoljice i glagoljskog tiskarstva, Zbirka oružja i vojne opreme, Zbirka novije senjske povijesti, Etnografska zbirka – Bunjevci i Prirodoslovna zbirka – Velebit. U muzeju se čuvaju i ulomci Senjske ploče, hrvatskog glagoljaškog spomenika koji je nastao gotovo istodobno kad i Bašćanska ploča.

Crkva sv. Marije od Arta u Parku senjskih književnika

U gradu Senju rođeni su mnogi poznati hrvatski književnici i pjesnici – Silvije Strahimir Kranjčević, Vjenceslav Novak, Milutin Cihlar Nehajev… Njima je posvećen Park senjskih pjesnika, a osim bista književnika, u parku se nalazi još jedna važna senjska znamenitost – zavjetna crkva sv. Marije od Arta. U ovoj slikovitoj crkvici pored mora senjski pomorci, ribari i njihove obitelji stoljećima su tražili zaštitu Majke Božje. U unutrašnjosti crkve mogu se vidjeti makete brodova koje su izradili senjski pomorci i darovali crkvi prije plovidbe ili kao zahvalu za sretni povratak svome domu.

Velika vrata

Na ulazu u grad Senj nalaze se kamena vrata koja označavaju mjesto na kojemu završava Jozefina, cesta od Karlovca do Senja koju je dao izgraditi car Josip II. Na vrhu vrata uklesana je Kruna Habsburgovaca, a ispod nje riječi Josephinae Finis. Na vratima se nalaze oznake udaljenosti između Senja i drugih gradova izraženih u njemačkim miljama – od Senja do Karlovca (13,5 g.m. 102 km), Zagreba (21 g.m. 160 km), Varaždina (31 g.m. 242,5 km) i Beča (63 g.m. 472,5 km).

Sunčani sat

U sjevernom dijelu grada, na ulasku u Senj s riječke strane, nalazi se sunčani sat, kamena građevina s metalnim šipkama čija sjena pokazuje vrijeme. Grad Senj leži na 45. paraleli, točno na sredini između ekvatora i Sjevernog pola, a sunčani sat se nalazi  na bijeloj liniji kojom je označena 45. paralela.

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije

Romaničko-gotičko-barokna Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije najznamenitiji je spomenik vjere i kulture u gradu Senju.  U katedrali se nalazi mnogo vrijednih spomenika od kojih je najznačajniji grob senjskog biskupa Ivana Cardinalibusa. U Katedrali se čuva i reljef Svetog Trojstva na koji je uklesana najstarija poznata varijanta hrvatskog državnog grba. Ispod Katedrale nalaze se čuvene senjske katakombe. U ove podzemne grobnice sve do 60-ih godina 19. stoljeća pokapani su ugledni senjski svećenici i građani. Ulaz u katakombe nalazi se na starom trgu Cimiteru na kojemu su Senjani u 13. stoljeću izabrali Frankopane za upravitelje grada.

Trg Cilnica

Cilnica je najveći trg u gradu Senju, a mnogi Senjani ga nazivaju “Velika Placa”. Na sredini Cilnice nalazi se klasicistička fontana koju je 1845. godine obnovio slavni graditelj prvih modernih cesta u zapadnoj Hrvatskoj Kajetan Knežić. Na Cilnici se već dugi niz godina održavaju razne manifestacije, a jedna od  najpoznatijih i najvećih je Međunarodni senjski ljetni karneval.